|
|||||||
| Register | Blogs | FAQ | Forum Rules | VB Image Host | Members List | Calendar | Search | Today's Posts | Mark Forums Read |
| South Balgarski, Hrvatski, Makedonski, Slovenščina, Srpski, etc. |
![]() |
|
|
Thread Tools | Display Modes |
|
||||
|
Quote:
Čak da je i istina sve to što kažeš, zašto se onda krunisao na grobu Sv. Save, a ne na grobu nekog katoličkog sveca? Još tada je jasno bilo da je Sv. Sava isključivo srpski svetac, pa čak ne i uopšteno pravoslavni. |
|
||||
|
Eh, pa govorimo o stvarno drevnom dobu. Niti je sve sto se kaze o tome 100% sigurno,
niti je moguce to sagledati iz apsolutno prave perspektive. Danas se mrzimo, ne podnosimo itd. a u to doba realno nije ni postojao ni Srpski a ni Hrvatski narod kao sto ih znamo danas. Nemanjici su na svojim pocetcima vrlo lako mogli postati i Katolici. To sto je iz danasnje perspektive Katolik=Hrvat, a Pravoslavac=Srbin, to vazi samo u skorije vreme. |
|
||||
|
Quote:
![]() |
|
||||
|
Quote:
Ja to ne govorim iz te perspektive, pošto nisam baš hrišćanin, pa samim tim ni pravoslavac. To razdvajanje je učinjeno na jako glup način i što je najgore održalo se i do danas. Nevezano toliko za temu, ali malo za ovaj moj odgovor tebi - Kada je Herman Nojbaher zamolio Pavla Jurišića da ne ubija muslimane, na šta je ovaj pristao, dodao je - "Ipak su i oni Srbi", na šta mu je Jurišić odgovorio - "Ko god primi vjeru tursku više nije Srbin." Tako se to provlačilo kroz vijekove, a danas je jš više intezivirano. Mada (do nekle) mogu i razumjeti neke stavove, naročito kada su u pitanju muslimani. |
|
||||
|
Quote:
![]()
__________________
![]() ________ "There are no facts, only interpretations." "Perhaps I know why it is man alone who laughs: He alone suffers so deeply that he had to invent laughter." ________ "Human existence must be a kind of error...it may be said of it, 'it is bad today and every day it will get worse, until the worst of all happens'. " ________ ![]() |
|
||||
|
Quote:
|
|
||||
|
Što se mene lični tiče, ja sam sa tim saglasan
.Elem, evo je i Tvrtkova povelja Dubrovačkoj Republici. Ostaviću je ovdje u kompletu. “Veoma je prijatno proslavljati Tebe kako dolikuje i istinskom vjerom i ovom, dakle pobožnom i radosnom riječju obratiti se Tebi, o prvomučeniče Hristov Stefane. Ti se, pak, za one što te kamenovahu moljaše govoreći: “Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh, jer ne znaju šta čine”. Toga radi, o mnogostradalniče, kao što si se molio za one što Te kamenovahu – još više se moli Vladici mojemu Hristu Bogu za onoga koji Ti se uvijek moli, priziva Te i priznaje Te za stradalnika Hristova i koji sva dobra djela čini u Gospodu Bogu svojemu, prizivajući Tebe u pomoć, jer Tvojim moljenjem primih blagodat od Gospoda Boga i udostojen bih vijenca i časti i skiptra carskoga mojih roditelja svetih, ranijih gospodara srpskih, kraljeva i careva, da slijedeći životu njihovu i pravilima carskim sve nedostatke ispravljam i upravljam u zemljama Bogom darovanog mi kraljevstva. I boraveći u njima obrete se kraljevstvo mi u Primorju. U Župi Dračevičkoj mjesto je podesno za zidanje grada. I tada prizvah u pomoć Gospoda Boga i svetoga velikomučenika i arhiđakona Stefana, kao što i gore rekoh, i u ime njegovo sazidah grad na rečenom mjestu. I dadoh mu ime Sveti Stefan. I bješe izvoljelo kraljevstvo mi postaviti tu slanicu i da bude trg za prodaju soli. I glas taj dođe Dubrovniku. Zato poslaše kraljevstvu mi vlastelina svojega kneza Dragoja Gučetića, moleći kraljevstvo mi i tražeći da tu, u tom mjestu, u gradu i pod onijem gradom ne postavi kraljevstvo mi slanicu niti da se tu so prodaje. I kaza Dragoje kraljevstvu mi kako Dubrovnik ima ugovore stare sa svima raškim gospodarima da u Primorju nigdje ne bude postavljen novi trg, osim na mjesta gdje je i prije bio postavljen uobičajeni trg. Razumjevši ugovore ranije što su Dubrovčani imali s gospodarima raškim da se nigdje u Primorju ne može postaviti trg soli, osim na uobičajena mjesta – kraljevstvo mi ne htjede izmijeniti ugovore stare grada Dubrovnika što su imali s gospodarima raškim, nego još jače potvrdih ranije ugovore koje su imali s gospodarima ranijim. Kraljevstvo mi po Dragoju izrazi žaljenje Dubrovniku: da dovijeka ne bude u onome gradu ili pod gradom trg za prodaju soli. I sve ovo što je gore napisano da ne izmijeni kraljevstvo mi, ni sin kraljevstva mi, niti itko od srodnika kraljevstva mi da ovo ne izmijeni dokle god Dubrovnik i vlastela dubrovačka ne izmijene ovo ili nekom nevjerom ne izgube oni, ili djeca njihova ili nasljednici njihovi. A svjedoci su ovome: dvorski pristav Mirko Radojević, vojvoda Vlatko Vlković i knez Pavle Jablanić. Zapisa se, pak, ovo 1382. godine po rođenju Hristovu, 2. dana mjeseca decembra. Pisano na Bišću u Podgradi. + STEFAN TVRTKO, MILOŠĆU BOŽJOM KRALJ SRBLJEM I BOSNI I PRIMORJU.” Kao što možeš primjetiti (White Falcon) nigdje se ne spominju Hrvati, ali zato Tvrtko direktno govori o svom porijeklu, pa bilo ono biološko ili duhovno. I ne naziva se on Kraljem Bosancima i Primorcima, već Srbima, Bosnom i Primorjem. Dakle, jedan narod i dva regiona . |
|
||||
|
Quote:
__________________
![]() ________ "There are no facts, only interpretations." "Perhaps I know why it is man alone who laughs: He alone suffers so deeply that he had to invent laughter." ________ "Human existence must be a kind of error...it may be said of it, 'it is bad today and every day it will get worse, until the worst of all happens'. " ________ ![]() |
|
||||
|
Quote:
Prakticki, cijela politicka, gospodarstvena i kulturna djelatnost Tvrtka 1 Kotromanica, kao i njegovih predaka i potomaka, te ostalih bosanskih vladara i velikasa, je usmjerena na hrvatski i katolicki kulturno-narodonosni krug- od vrhunskog djela gotickog zlatarstva, koje se nalazi u crkvi Sv.Simuna u Zadru, a nastalo je na poticaj Elizabete Kotromanic, do mnostva franjevackih samostana i crkava u srednjoj Bosni ( Kraljeva Sutjeska, Visoko), do utvrdjivanja gradova i gradnje romanickih tornjeva ( Jajce ) te u Splitu napisanih remek djela kao sto su Hrvojev misal, kao i zbornik krstjanina Hvala, takodjer narucenih od bosanskoga vojvode i splitskoga hercega Hrvoja Vukcica Hrvatinica- sve to govori o hrvatskom i katolickom usmjerenju bosanskih vladara i velikasa, koji za srpske zemlje i kulturnu bastinu nisu pokazivali skoro nikakav interes. Njegovi istocni, pravoslavni posjedi su realno bili marginalna politicka stecevina. I srpski povjesnicari kao Corovic primjecuju da Tvrtko 1 Kotromanic nije hajao za istocni dio svoga kraljevstva, kao i da se ne nalazi u sluzbenim popisima srpskih dinasta . Dalje i upitno je da li se okrunio u Milesevu, na Kosovu, ili u Milima, kod sadasnjeg Visokog kraj Sarajeva , što je i logičnije. |
|
||||
|
Vidi, ti meni govoriš o tome kako se tebi nešto čini, pa kako ti misliš da je ovo, pa da je ono. Sve je to ljepo. Ljepo je imati lična uvjerenja i stavove, ali oni imaju tako malo veze sa Istorijom.
ja ti ostavih Tvrtkovu povelju Dubrovačkoj Republici. Ja ti rekoh da je krunisan u Mileševi, jer se to ZNA (ako se zna za sve ostale vladare, što ne bi i za njega). On je govorio o svojim precima - srpskim carevima i kraljevima. Tvrtko je išao u savezništvo i sa Knezom Lazarom protiv Nikole Altomanovića, što znači da mu nije baš bilo svejedno kada su u pitanju "istočne teritorije". Tvrtko je podigao Novi, Sveti Stefan, po Sv. Stefanu Prvomučeniku. O tome i govori u povelji. I tako dalhje. Mogu nabrajati do sutra. Ne možeš falsifikovati istoriju tako što ćeš davati svoje lične opservacije. P.S. Hoćeš li prokomentarisati ovu Povelju, ili sam je za džabe paste-ovao? |
|
||||
|
1. Tvrtko nije bio Nemanjiceve dinastije nego je bio u rodbinskoj vezi s Nemanjicima kroz svoju baku koja je bila Nemanjic
2. Tvrtko je vec bio okrunjen za kralja Bosne prije nego sto se okrunio za Kralja Raske(Srbije), a kasnije se okrunio i za kralja Dalmacije i Hrvatske 3. Povelja Dubrovcanima ovdje je blago receno pogreno "intepretirana" jer se Tvrtko nikad, ali NIKAD nije n nazivao Srbinom niti svoje narod Srpskim nego samo Bosanskim. 4. Turski putopisac koji je putovao dijelovima Otomanskog Carstva prilikom dolaska u Bosnu napisao je kako u Bosni zivi hrabar narod koji se naziva po rijeci koja tamo tece i da su oni "Hrvatsko pleme". 5. Kotromanici su Hrvati koji vuku svoje porijeklo od Dalmatinskog kneza Kotromana koji je vidljivo iz povelje iz povelje koja se i dan danas cuva u Spliti bio prisutan na krunidbi Kralja Hrvatske Stjepana I. 6. Ime Tvrtkovo krsno bilo je Stjepan sto znaci da je bio katolik, a vec onda je bilo jako poznata razlika izmedju katolika i pravoslavaca tj. Hrvata i Srba. |
|
||||
|
Quote:
koje itekako imaju veze sa povijesti. Quote:
ali njegova povijesna , politička i kulturna baština je orijentirana zapadu i katoličkoj sferi, o tome već pisah u prijašnjem postu. Traže novu naciju u BiH Na području bosne nije postojala nijedna pravoslavna crkva Stjepan je pozvao Franjevce u Bosnu da šire svoj nauk i vjeru, i sam Stjepan Kotromanic je pokopan u franjevackom samostanu u Visokom 1353. Bosanski vladari su prije naslova kralja , uvijek nosili naslov Bana, što je isključivo Hrvatska titula , nigdje se Srbin tako nazivao nije. Quote:
to nista cudno nije ni za ostatak Europe , prava na teritorij često su se ostvarivala "pronalaženjem" nekih predaka, ili brakovima. Tvrtko je takodjer u povelji od 1. kolovoza 1390, izdanoj u Splitu, nosio naslov: "Stjepan Tvrtko, Bozjom milosti kralj Raske, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja." Sto dokazuje ono što zapravo sam htio reći. Last edited by White Falcon; Monday, January 31st, 2005 at 17:51. |
|
||||||
|
Quote:
"A Stefan kralj, brat Milutina kralja, Uroša drugog, koji Srem držaše, sa svojom supružnicom Katalinom, ćerkom ugarskog kralja Vladislava, rodi Urošicu i Jelisavetu. I Jelisaveta rodi tri sina: Stefana bosanskog bana, Inosava i Vladislava. I Vladislav rodi Tvrtka bana i Vukića". Quote:
Mada, je l' on bio Kralj Bosne, ili Ban Bosne? Quote:
Quote:
I ti govoriš o djelovima otomanskog carstva u koje ubrajaš i Bosnu. Pa znaš li ti onda koji je to vijek? Sigurno nije doba Tvrtka I. Quote:
Njihov rodoslov počinje sa Prijezdom (rođen 1250.) koji je bio Ban Bosanski. Tada nije postojala podjela koju je i Awar spominjao - Katolik = Hrvat i Pravoslavac = Srbin. To su kasnije političke igre. I Nemanjići umalo postadoše Katolici, što bi povuklo za sobom i to da svi Srbi postanu katolici. To je sve zavisilo od toga dokle seže Vizantijski, tj. pravoslavni, a dokle ovaj drugi uticaj i ništa drugo. A to što su se Srbi u tom trenutku našli sa obe strane Drine, to je već druga stvar. "Takođe i meni, svojemu rabu, za milost svojega božanstva darova procvetati mi mladici bogosadnoj u rodu mojem i udostoji me dvostrukim vencem da (u) oboja vladičastva upravljam, prvo od isprva u bogodarovanoj nam zemlji Bosni, a potom - kad me je gospod bog udostojio naslediti presto mojih praroditelja, gospode srpske, jer ti behu moji praroditelji u zemaljskom carstvu carstvovali i na nebesno carstvo preselili se - vidim ja zemlju praroditelja mojih posle njih ostavljenu i ne imajući svojega pastira. I idoh u srpsku zemlju, želeći i hoteći ukrepiti presto roditelja mojih. I tamo otišavši venčan bih bogom darovanim vencem na kraljevstvo praroditelja mojih, da budem u Hristu Isusu blagoverni i bogom postavljeni Stefan, kralj Srbima i Bosni i Pomoriju i Zapadnim stranama". Quote:
Ali pretpostavljam da ćeš mi objasniti kako je još tada bila poznata razlika između katolika i pravoslavaca (osim u vjerskom smislu), tj. kako ih ti dalje grubo i onako ovlaš razdvajaš na Hrvate i Srbe. Postojalo je dosta Srba Katolika, što svjedoče i Kotromanići. Dalje, takođe je Tvrtko poslao svoju najbolju vojsku na Kosovo za čuvenu bitku i to pod vođstvom Vlatka Vukovića. Kao što rekoh, takođe je krunisan u Mileševi. To, po mom mišljenju govori da je njemu ipak preči bio njegov narod, nego vjera. |
|
||||
|
Quote:
Kao što rekoh, postojali su i Srbi Katolici. Pa nije to nikakva tajna, a kamo li nešto čega se treba stidjeti. |