15(now16) years Bulgaro-Croatian friendship

[AleksandarBG]

U mjesecu srpnju ove godine prošlo je 15 godina od osnutka Hrvatsko-bugarskog društva. Svih tih godina njegov predsjednik je ugledni hrvatski jezikoslovac akademik Dalibor Brozović. Bio je to povod našem razgovoru i predstavljanju uvaženog akademika.

Profesore Brozoviću, 22. srpnja navršilo se 15 godina od osnivanjaHrvatsko-bugarskoga društva. Je li u proteklom razdoblju društvo uspjelo realizirati svoj primarni zadatak – unapređenje i produbljivanje odnosa Hrvata i Bugara, odnosno njihovih država Republike Hrvatske i Republike Bugarske ?

Mislim da nismo uspjeli onoliko koliko bi trebalo da uspijemo. Bugarska i Hrvatska ipak nisu neposredni susjedi i to nas je djelomično sputavalo. U Zagrebu i u Sofiji postoje i određene predrasude. Na tom planu imamo još puno posla da bismo naše odnose vratili na nivo do 1918.godine. Imali smo tada puno gostovanja bugarskih glumaca, redovno su dolazili književnici, svake godine bugarski «Junak» i naš «Sokol» uređivali su zajedničke sportske sletove. Hrvatska je surađivala s Bugarskom bolje nego s bilo kojom zemljom na kugli zemaljskoj. Zato smatram da danas Hrvatsko-bugarsko društvo nije uspjelo potpuno uvjeriti Hrvate i Bugare da su prirodni saveznici i da su im interesi zajednički.

Hrvatsko-bugarsko društvo i te kako je prepoznatljivo svojim radom na području znanosti i kulture i svakako je jedno od najaktivnijih takvih društava u Zagrebu. Kako ocjenjujete cjelokupan rad vašeg Društva u proteklom razdoblju ?

U tom pogledu smo učinili dosta. Suradnja među našim akademijama vrlo je dobra. Naši znanstveni skupovi u Hrvatskoj i Bugarskoj bili su veoma uspješni. Uključivali su se poznati znanstvenici, i s naše i s bugarske strane – prof. Rumjana Božilova, akad. Josip Bratulić, prof. Ivan Božilov, akad. Anica Nazor, itd. Sada se pripremamo za simpozij u Zadru. Ova dobra suradnja mora se nastaviti i produbljivati.

Svima je poznatoda suVaše zalaganje i autoritet uvelike pridonijeli realizaciji svih vaših programskih ciljeva. Što bi nam rekli o Vašem užem timu s kojim ostvarujete sve svoje programe, i koji je Vaš programski zadatak sada aktualan ?

Najaktivnije u radu društva sudjeluje naš Raško Ivanov. On je u mom najužem timu, a tu su i akad. Josip Bratulić i prof. Dragutin Pavličević. Posebno bih naglasio da odlično surađujemo – sada pripremamo znanstveni skup u Zadru, kao što sam rekao, koji će biti od 24. do 26. rujna.

Profesore Brozoviću što biste poručili članovima Društva, institucijama u Hrvatskoj i Bugarskoj, koji prate Vašu djelatnost, vezano za još bolju suradnju naših dvaju naroda i država ?

Najprije bih poželio bolju komunikaciju i suradnju među institucijama obje države. Poslije svakog našeg znanstvenog skupa izdamo Zbornik radova sudionika. Ali nemamo informacije nalazi li se u Nacionalnim knjižnicama obje zemlje. To je bitno, jer svaki znanstvenik kad radi na određenu temu prvo traži informacije u Nacionalnoj knjižnici. Smatram da veze među našim knjižnicama moraju biti puno bolje. Bio bih zadovoljan i ako se više članova Društva uključi u naš rad ili dade i svoje ideje kako ga poboljšati i obogatiti.

I na kraju, zamolila bih Vas da kažete nekoliko riječi o sebi te Vašim «posebnim» vezama s Bugarskom iz razdoblja Vaše mladosti i kasnije na planu Vašeg profesionalnog interesa.

Moja baka je bila Bugarka iz jedne zagrebačke hrvatsko-bugarske obitelji. Njezin je otac bio Hrvat, a mati - Bugarka iz bugarske vrtlarske obitelji, kojih je nekad bilo jako mnogo u Zagrebu. Ti zagrebački Bugari su bili civilizacijski Zagrepčani, jer su se potpuno uklopili u sredinu. Korijeni moje bake su iz Kazanlaka. Kao dijete išao sam s ujakom tamo. Kasnije sam napisao jedan putopis o Dolini ruža koji je imao jako veliki uspjeh. Čak su ga uključili u zemljopisnu čitanku u Hrvatskoj, i to je izašlo, valjda u deset izdanja najmanje. Prevodio sam s bugarskog Boteva (Uz stotu obljetnicu pogibije Hriste Boteva, Zadarska revija, 1977, br.1.), pisao sam o Smirnenskom i prevodio ga (Hristo Smirnenski-Izmirlijev (30. rujna 1898. - 18. lipnja 1923), Izvor, 1948, br. 4-5; Hristo Smirnenski-Izmirliev, bugarski revolucionarni pjesnik. Uz 40. obljetnicu smrti (1898.-1923.), Zadarska revija, 1963, br. 2.) Bugarski jezik i danas nisam zaboravio...

This is from the last year, but is good.

[ImperiaBG]

Vrlo dobar članak Alexander, bravo bratko.