Zerp

[Monolith]

Eppur si muove

Ponedjeljak, 03. ožujka 2008. Čini se da je u Hrvatskoj nakon dugo vremena, odnosno od Tuđmanove smrti, ponovo otkriveno da se nešto i dobije kada se na vanjskopolitičkoj sceni brane svoji interesi. Pitanje ZERP-a koje nije u stručnoj a ni široj javnosti izazivalo nikakve dvojbe - to je suvereno hrvatsko pravo - postalo je izgleda točka u kojoj se Sanaderova Vlada uspjela ostvariti kakvu takvu distancu od dogme o Europskoj uniji. Dogme koju si je hrvatska politička elita sama nametnula, u nemogućnosti da sama predloži išta smislenoga. Bilo je, dakle, dovoljno reći da je hrvatska strana pritisnuta neviđenim ucjenama odista i spremna razmisliti o pitanju ZERP ili EU, kojim su plašili kako europski dužnosnici (Hannes Swoboda), tako i neki domaći političari (predsjednik Mesić), da Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta zaključi kako je pitanje ZERP-a problem Hrvatske, Slovenije i Italije, a ne Europske unije. U nastavku donosimo dva komentara, jedan iz Vjesnika i jedan iz Večernjeg lista, koji svaki na svoj način govori o tome kako smo se uopće našli u situaciji da se damo ucjenjivati sami sobom.(mm)

ZERP nije spor između Hrvatske i EU-a

Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta srušio je višegodišnja nastojanja slovenske diplomacije da hrvatski Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas postane preprekom u dovršetku pristupnih pregovora Hrvatske s Europskom unijom. Spomenuti odbor je s 52 glasa za i samo jednim (slovenskim) suzdržanim zaključio da ZERP nije spor između Hrvatske i EU-a, nego je to bilateralno pitanje koje treba rješavati u razgovorima između Ljubljane i Zagreba, odnosno Zagreba i Rima.

Nakon takvog ishoda više ne postoji ni dvojba koja se, prečesto a da bi to bilo slučajno, pojavljivala i u hrvatskim medijima, a obično je glasila: ili ZERP ili EU. Njome se sugeriralo da Hrvatska treba odustati od svog zaštićenog pojasa, jer joj u suprotnom prijeti blokada članstva u toj asocijaciji. Sada je postalo bjelodano, kako su to uostalom u svojim brojnim istupima uporno ponavljali hrvatski stručnjaci za pravo mora, da je riječ o lažnoj, politički iskonstruiranoj dvojbi, koja nema uporište ni u međunarodnom pravu ni u pravnoj praksi članica EU-a.

Uostalom, bilo kakav drukčiji ishod bio bi teško razumljiv s obzirom na to da su svoje zaštićene pojasove proglasile sve zemlje EU-a koje to mogu (osim Grčke), pa i države koje su osporavale hrvatski ZERP: Italija je proglasila ekološki pojas, dok je Slovenija učinila to isto, iako na to zbog svog zemljopisnog položaja nema pravo. Očito su i članovi Vanjskopolitičkog odbora EP-a zaključili kako ne mogu više biti taoci ucjenjivačkih i protupravnih slovenskih postupaka te su pitanje ZERP-a vratile u okvire kamo i spada. A to znači da, prije svega, Hrvatska i Slovenija kroz međusobne razgovore trebaju iznaći izlaz za svoj spor zbog granice na moru, što je pozadina i slovenskog osporavanja hrvatskog ZERP-a. U vezi s tim već postoji Bledski dogovor hrvatskog i slovenskog premijera, kojim su se dvije strane obvezale na izlazak pred Međunarodni sud u Haagu, gdje su svoje granične sporove rješavale brojne države. Taj dogovor su pozdravili i mnogi europski dužnosnici.

Problem je, međutim, u tome što Slovenija, vjerojatno zbog slabe snage argumenata kojim raspolaže, nastoji odgoditi, pa i izbjeći izlazak pred to tijelo u strahu da moguća presuda neće uvažiti njihove teritorijalne ambicije u pogledu razgraničenja na moru s Hrvatskom. Stoga je službena Ljubljana pokušavala Hrvatsku prisiliti na teritorijalne ustupke ucjenjujući je tijekom njenih pregovora s EU-om. Kako je sada i to propalo, izlazak pred Sud u Haagu čini se neizbježnim. S druge strane, Italiji je ZERP sporan zbog navade njenih ribara da izlovljavanju u cijelom Jadranu, dakle, i u području koje je sada hrvatski zaštićeni pojas. Međutim, i Rimu je jasno da se takav nekontrolirani izlov ne može nastaviti do unedogled, nego da i u vezi s time treba primjenjivati europske preporuke o održivom razvoju ribolova. Stoga bi u pregovorima Zagreba i Rima trebalo postići dogovore o kvotama koje u hrvatskom ZERP-u mogu izlovljavati talijanski ribari te o uobičajenim naknadama za taj izlov. Dakako, hrvatska strana je pripravna i na određena prijelazna razdoblja kako bi se talijanski ribari lakše prilagodili na novo stanje u Jadranu.

Dakle, unatoč zlogukim prorocima i lažnim dvojbama, ZERP ipak ide dalje. Jasno je i zašto. Riječ je o pravu koje proizlazi iz Konvencije UN-a o pravu mora koje su konzumirale gotovo sve države svijeta koje to mogu, kao i gotovo sve članice EU-a. S obzirom na to, Hrvatska nema ni pravo biti izuzetak.

Marko Barišić
Vjesnik

ZERP ili - prestanak ponižavanja!?

Tko je zaslužan što je Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta, na užas Ljubljane, problem ZERP-a prenio na Hrvatsku, Italiju i Sloveniju te ga ne smatra sporom između EU i naše zemlje? I dok se hvastaju i vlast i oporba, trebalo bi zabilježiti da je to u posljednjih osam godina prvi put kako Hrvatska u odnosima sa EU nije poklekla u obrani nacionalnih interesa. Eto dokaza - kad se hoće i ima odlučnosti, kad se štiti svoj interes zasnovan na pravu i suverenosti, uspjeti se može, makar uz rizike te "svojeglavosti".

Svojedobno je Ljubo Jurčić priznao: kad želiš ući u neki elitni klub kao što su EU unija i NATO, svakome članu kluba od kojeg očekuješ potporu moraš nešto dati. Na žalost, to nas je koštalo jako puno. Moćne europske zemlje, a i SAD, nastojali smo umilostiviti prodajući im nacionalnu supstancu - banke, velike profitabilne državne tvrtke, nekretnine...

Podređivali smo se međunarodnim financijskim institucijama, Svjetskoj banci i MMF-u. Haagu smo izručivali ljude i dokumente gazeći po nacionalnom ponosu i dostojanstvu te otvarali i svakome davali arhive koje druge zemlje drže zatvorenim pedeset ili sto godina. A hrvatska je politika u Zagrebu posve odustala od ikakva waktivnijeg angažmana u zaštiti nacionalnih interesa Hrvata u BiH.

Stoga pohvalu zaslužuje upornost hrvatske vlasti u zaštiti ZERP-a. Takve upornosti trebat će zacijelo još, jer će trebati sačuvati preostala nacionalna bogatstva - vodu, šume, poljoprivredno zemljište i druge nekretnine te nacionalnu suverenost na način na koji su to učinile zemlje slične veličine i moći, a i neke manje od Hrvatske. Na kraju, nije nevažno što i u SDP-u prisvajaju zasluge za ZERP. Dapače, "po definiciji", oporba bi se trebala iskazivati u zaštiti nacionalnih interesa kad to vlast ne čini dovoljno odlučno.

Milan Ivkošić
Večernji list

izvor

[Marulus]

ZERP je kaoti na snazi od 1. siječnja, ali se ne provodi....to su neke tipično hrvatske apsurdnosti.

[Marulus]

Sanader: Problem ZERP-a nije podijelio koaliciju

[Monolith]

Originally Posted by Marulus

Sanader: Problem ZERP-a nije podijelio koaliciju

Problem? Problem je to što nesposobni političari dozvoljavaju strancima da od toga naprave politički "problem". Nema tu nikakvog problema, kontrola tog područja mora je naše suvereno pravo, po UN-ovom pravu mora i točka.
Svi ostali mogu plakati zbog toga, ali ne mogu baš ništa.

[Monolith]

Jadran se daje u bjanko zalog

'Tvrdnja da je ZERP kočnica za EU je tek zamjena teza jer pregovore ne otežava primjena međunarodnog prava, već nelegitimni interesi koji tu primjenu žele onemogućiti.'

Sadašnji prevladavajući stav hrvatskih političara o tome da se Hrvatska našla pred izborom "ZERP ili EU" – pri čemu zato onda treba izabrati EU – jest pristajanje na lažnu dilemu dalekosežno štetnu po dugoročne hrvatske interese, ističe pravnik međunarodnog ugleda dr. Davor Vidas u otvorenom pismu hrvatskim političarima "Nije problem 'ZERP ili EU' – nego bjanko zalog Jadrana".

U Hrvatskom će Saboru 12. ožujka, kao što je poznato, Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Hrvatske u Jadranskome moru biti povjeren na još jedno, u samo četiri i pol godine, već četvrto po redu odlučivanje hrvatskim političarima.

"Sigurno je da budućnost Hrvatske jest u EU, ali ona to neće osigurati odustajanjem od primjene svojih prava na moru", upozorava Vidas.

Nedvojbeno je tek, kako smatra, da će Hrvatska na taj način bitno oslabiti svoj položaj na Jadranu, a da zauzvrat nema nikakvih garancija što time postiže na putu prema Uniji, nego samo svoja prava na Jadranu daje u "bjanko zalog".

"Za hrvatske je političare u ovom trenutku ključno uvidjeti da je najveća snaga međunarodnog položaja Hrvatske upravo u geostrateškoj važnosti jadranskog prostora uz koji se proteže 6200 kilometara hrvatske jadranske obale i otoka. Time Hrvatska drži 75 posto duljine svih obala Jadranskog mora i pripadajući morski pojas koji ima pravo i dužnost zaštititi", navodi u pismu Vidas.

Podsjeća da je na istočnojadransku obalu i more upućen velik broj srednjoeuropskih zemalja, ali često i suprotstavljeni interesi i regionalnih i vodećih svjetskih sila.

"Olakim odricanjem od teško stečenih međunarodnih prava, hrvatski bi političari svoju zemlju i narod mogli dovesti u duboko podređen međunarodni položaj, i to ne samo s obzirom na Jadran", ustvrdio je.

Napominje kako je u sadašnjoj situaciji potrebno hitno uvidjeti da je hrvatski narod opredijeljen za Europu, ali i za primjenu hrvatskih prava na Jadranu. "Nema velike dvojbe o tome da bi, pri plebiscitarnom izjašnjavanju, velika većina dala svoju potporu i nastavku pregovora s EU i punom provođenju ZERP-a u skladu s danas važećom odlukom Hrvatskoga sabora iz prosinca 2006.", dodao je Vidas.

Po njegovim riječima takvo opredjeljenje hrvatskog naroda sadrži mandat za odgovorno i promišljeno, štoviše strateško vođenje i proeuropske i jadranske politike – uvijek na temelju međunarodnog prava i načela jednakopravnosti, onako kako to proklamira i sama EU čijom bi punopravnom (a ne samo formalnom) članicom Hrvatska jednog dana trebala postati. Je li hrvatski narod doista tako opredijeljen lako je provjeriti, i time poduprijeti kako zaštitu hrvatskih prava na Jadranu, tako i povjerenje u hrvatski europski put i politiku koja ga na tom putu vodi", stoji u Vidasovu otvorenom pismu hrvatskim političarima.

Dr. Davor Vidas direktor je Odjela za pomorstvo i pravo mora u renomiranom norveškom Institutu Fridtjof Nansen. Kao svjetski priznati stručnjak za pravo mora, uz ino, član je Međunarodnog savjeta Instituta za pravo mora pri američkom Sveučilištu Berkeley, te supredsjedatelj Grupe pravnih stručnjaka za Sredozemno more pri Svjetskoj uniji za zaštitu prirode, IUCN. Izdavačke kuće Cambridge University Press i Kluwer objavile su više njegovih knjiga o zaštiti morskog okoliša, pravu mora i polarnim krajevima, a u Hrvatskoj mu je lani objavljena knjiga Zaštita Jadrana.

izvor

[Heretik]

Po obicaju, nasi politicari su se naguzili i primili europski falus do jaja u razvaljene anuse. Standardno, ocekivano...

[Monolith]

Meni nije jasno čime to "europljani" drže u šaci svaku našu vladu. Ili se uopće ne radi o tome, već o beskičmenjaštvu i kukavičluku naših političkih pajaca?

[Marulus]

Originally Posted by Monolith

Meni nije jasno čime to "europljani" drže u šaci svaku našu vladu. Ili se uopće ne radi o tome, već o beskičmenjaštvu i kukavičluku naših političkih pajaca?

Istočni grijeh hrvatske politike jest - po mojem mišljenju - opsesija cjelokupne političke klase, cijele te jedne jedine stranke koja se maskira raznim imenima za svoje pojedine frakcije (HDZ, SDP, HNS, itd.) i hini "pluralizam", njihova opsesija da se mora POD SVAKU CIJENU I NE BIRAJUĆI SREDSTVA ući u tzv. euroatlantske integracije (EU, NATO). Tom "svetom" cilju sve je podređeno, odatle pristajanje na sve moguće ucjene tih "europejskih" štakora. Ta koncepcija postala je posvemašnjom opsesijom cjelokupne "elite" osobito od godine 2000., tj. od dolaska Račana i Mesića na vlast. Sanader je samo nastavio Račanovim stopama.