Nakon takvog ishoda više ne postoji ni dvojba koja se, prečesto a da bi to bilo slučajno, pojavljivala i u hrvatskim medijima, a obično je glasila: ili ZERP ili EU. Njome se sugeriralo da Hrvatska treba odustati od svog zaštićenog pojasa, jer joj u suprotnom prijeti blokada članstva u toj asocijaciji. Sada je postalo bjelodano, kako su to uostalom u svojim brojnim istupima uporno ponavljali hrvatski stručnjaci za pravo mora, da je riječ o lažnoj, politički iskonstruiranoj dvojbi, koja nema uporište ni u međunarodnom pravu ni u pravnoj praksi članica EU-a.
Uostalom, bilo kakav drukčiji ishod bio bi teško razumljiv s obzirom na to da su svoje zaštićene pojasove proglasile sve zemlje EU-a koje to mogu (osim Grčke), pa i države koje su osporavale hrvatski ZERP: Italija je proglasila ekološki pojas, dok je Slovenija učinila to isto, iako na to zbog svog zemljopisnog položaja nema pravo. Očito su i članovi Vanjskopolitičkog odbora EP-a zaključili kako ne mogu više biti taoci ucjenjivačkih i protupravnih slovenskih postupaka te su pitanje ZERP-a vratile u okvire kamo i spada. A to znači da, prije svega, Hrvatska i Slovenija kroz međusobne razgovore trebaju iznaći izlaz za svoj spor zbog granice na moru, što je pozadina i slovenskog osporavanja hrvatskog ZERP-a. U vezi s tim već postoji Bledski dogovor hrvatskog i slovenskog premijera, kojim su se dvije strane obvezale na izlazak pred Međunarodni sud u Haagu, gdje su svoje granične sporove rješavale brojne države. Taj dogovor su pozdravili i mnogi europski dužnosnici.
Problem je, međutim, u tome što Slovenija, vjerojatno zbog slabe snage argumenata kojim raspolaže, nastoji odgoditi, pa i izbjeći izlazak pred to tijelo u strahu da moguća presuda neće uvažiti njihove teritorijalne ambicije u pogledu razgraničenja na moru s Hrvatskom. Stoga je službena Ljubljana pokušavala Hrvatsku prisiliti na teritorijalne ustupke ucjenjujući je tijekom njenih pregovora s EU-om. Kako je sada i to propalo, izlazak pred Sud u Haagu čini se neizbježnim. S druge strane, Italiji je ZERP sporan zbog navade njenih ribara da izlovljavanju u cijelom Jadranu, dakle, i u području koje je sada hrvatski zaštićeni pojas. Međutim, i Rimu je jasno da se takav nekontrolirani izlov ne može nastaviti do unedogled, nego da i u vezi s time treba primjenjivati europske preporuke o održivom razvoju ribolova. Stoga bi u pregovorima Zagreba i Rima trebalo postići dogovore o kvotama koje u hrvatskom ZERP-u mogu izlovljavati talijanski ribari te o uobičajenim naknadama za taj izlov. Dakako, hrvatska strana je pripravna i na određena prijelazna razdoblja kako bi se talijanski ribari lakše prilagodili na novo stanje u Jadranu.
Dakle, unatoč zlogukim prorocima i lažnim dvojbama, ZERP ipak ide dalje. Jasno je i zašto. Riječ je o pravu koje proizlazi iz Konvencije UN-a o pravu mora koje su konzumirale gotovo sve države svijeta koje to mogu, kao i gotovo sve članice EU-a. S obzirom na to, Hrvatska nema ni pravo biti izuzetak.
Marko Barišić
Vjesnik
ZERP ili - prestanak ponižavanja!?
Tko je zaslužan što je Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta, na užas Ljubljane, problem ZERP-a prenio na Hrvatsku, Italiju i Sloveniju te ga ne smatra sporom između EU i naše zemlje? I dok se hvastaju i vlast i oporba, trebalo bi zabilježiti da je to u posljednjih osam godina prvi put kako Hrvatska u odnosima sa EU nije poklekla u obrani nacionalnih interesa. Eto dokaza - kad se hoće i ima odlučnosti, kad se štiti svoj interes zasnovan na pravu i suverenosti, uspjeti se može, makar uz rizike te "svojeglavosti".
Svojedobno je Ljubo Jurčić priznao: kad želiš ući u neki elitni klub kao što su EU unija i NATO, svakome članu kluba od kojeg očekuješ potporu moraš nešto dati. Na žalost, to nas je koštalo jako puno. Moćne europske zemlje, a i SAD, nastojali smo umilostiviti prodajući im nacionalnu supstancu - banke, velike profitabilne državne tvrtke, nekretnine...
Podređivali smo se međunarodnim financijskim institucijama, Svjetskoj banci i MMF-u. Haagu smo izručivali ljude i dokumente gazeći po nacionalnom ponosu i dostojanstvu te otvarali i svakome davali arhive koje druge zemlje drže zatvorenim pedeset ili sto godina. A hrvatska je politika u Zagrebu posve odustala od ikakva waktivnijeg angažmana u zaštiti nacionalnih interesa Hrvata u BiH.
Stoga pohvalu zaslužuje upornost hrvatske vlasti u zaštiti ZERP-a. Takve upornosti trebat će zacijelo još, jer će trebati sačuvati preostala nacionalna bogatstva - vodu, šume, poljoprivredno zemljište i druge nekretnine te nacionalnu suverenost na način na koji su to učinile zemlje slične veličine i moći, a i neke manje od Hrvatske. Na kraju, nije nevažno što i u SDP-u prisvajaju zasluge za ZERP. Dapače, "po definiciji", oporba bi se trebala iskazivati u zaštiti nacionalnih interesa kad to vlast ne čini dovoljno odlučno.
Milan Ivkošić
Večernji list