Dinko Tomašić: "Rasa i narod"

[Marulus]

Dinko Tomašić: RASA I NAROD

Štampano u Hrvatskom Dnevniku 4. VI. 1936.

Ne zna se točno za podrijetlo riječi rasa, niti se svi slažu u tome, što taj izraz baš znači. Najvjerojatnije izgleda, da taj izraz potiče od arapske riječi r a s, a to znači u tom jeziku isto što i glava, izvor, podrijetlo; otuda valjda i abesinski naziv ras za njihove plemenske glavare.

Izraz rasa kod mnogih pisaca znači isto što i narod i time se samo pravi zabuna, jer su to dva različita pojma. Kod modernih rasista međutim sve više prevladava pojam rase, koji označuje skup ljudi sa posebnim, točno utvrđenim, tjelesnim izgledom i sa nekim naročitim vrlinama ili manama, koje da su urođene i da se nasljeđuju zajedno sa tjelesnim izgledom. U tom smislu se danas govori o »nordijskoj« rasi, o »dinarskoj« rasi, o »židovskoj« rasi itd.

Ni jedan današnji narod nije sastavljen od ljudi, koji svi imaju isti ili sličan tjelesni izgled. Ni oni koji u Njemačkoj primjenjuju u praksi rasne teorije i koji su uvjereni u osobite vrline i u duševnu nadmoć »nordijske« rase, ne posjeduju gotovo ni jednu od onih tjelesnih osobina, koje se pripisuju toj rasi, a to su: valovita žućkasto-bijela kosa, crvenkasto-bijela prozirna koža, visoki stas (iznad 1,70 m), plave ili sive oči, dugoljasta glava, dugo i usko lice, pravilan, uzak i istaknut nos i konačno jaka i razvijena brada.

Uslijed toga što je očito, da se svaki narod sastoji iz različitih fizičkih tipova, rasisti se nalaze u neprilici, kako da dovedu u sklad pojam rase sa pojmom naroda. Većina njih misli, da veličinu nekoga naroda treba prosuđivati i cijeniti po tome, koliko u tom narodu ima onih pojedinaca koji su podrijetlom od neke »više« ili »bolje« rase. Oni kažu, da su ove više ili superiorne rase stvarale kulturu i civilizaciju, da su samo ove rase osnivale države i da samo ovim rasama, odnosno njihovim predstavnicima u pojedinim narodima, i danas pripada vodstvo naroda i vodstvo svijeta. Sve ostale rase, koje se smatraju za niže, za inferiorne, treba da su u svemu podložne višim, superiornim rasama. Državna politika sa gledišta tih teorija treba da ide za tim, da u svojoj sredini daje u svemu prednost onima, koji pokazuju najviše tjelesnih i duševnih odlika neke superiorne rase, a da zapostavlja ili po mogućnosti potpuno isključi iz svoje sredine sve one, koji pripadaju nižim, dakle inferiornim rasama.

Poteškoća je ovih teorija među ostalim i u tome što svaki rasista smatra za skupinu, kojoj on lično ne pripada, da je inferiorna, pa kad čitamo opise raznih »rasa« možemo sa velikom sigurnošću pogoditi, kako izgleda onaj, koji je te »rase« opisao. Nema te »rase« čiji rasisti ne bi smatrali, da je baš njihova rasa »suporiorna«.

Cvijić i njegovi sljedbenici izradili su teoriju o t. zv. »dinarskoj rasi«. Oni su stali na stanovište, da sve ono što je najbolje kod Srba i kcd Hrvata u prošlosti i sadašnjosti, da su to bili »dinarci«. Cvijić je uz to tvrdio, da su tri četvrtine »dinaraca« Srbi, a samo jedna četvrtina tih naročitih ljudi da se nalazi među Hrvatima. Dalje je on tvrdio, da su najbolji među najboljima, to jest da su najbolji od svih »dinaraca« Šumadinci i da njima prema tome pripada kulturno i političko vodstvo.

Šuflaj je naprotiv tvrdio, da je taj »dinarski tip« neka »tamna, pastirska krv«, a da je Hrvate međutim satkala »čudesna i svijetla slavenska krv«. S druge strane opet pristaše gotske teorije tvrde, da je sve ono, što je bilo državotvorno kod Hrvata, bilo gotskog podrijetla; iz toga bi slijedilo da bi samo ovom »gospodskom sloju« pripadalo političko i kulturno vodstvo među Hrvatima.

Prirodna je posljedica svih rasnih teorija, da stvaraju izvjesnu podvojenost unutar jednog istog naroda, da dijele jedan isti narod na one, koji su u tom narodu »viši«, »bolji«, »superiorni«, i na one, koji su u tom narodu »niži«, »tuđi« i »inferiorni«. Tako bi sa gledišta Cvijića t. j. sa gledišta rasnih teorija među Hrvatima bilo jednih, koji su već po svojoj krvi, po rođenju i nasljedstvu bolji od drugih, koji nikad ne mogu biti slični prvima, jer imaju »inferiornu krv«.

Pojam naroda međutim nema nikakove veze sa pojmom rase; narod je kulturna skupina, to jest skupina ljudi, koji ne moraju biti istoga podrijetla, ali su međusobno povezani osjećajima o zajedničkoj pripadnosti i sviješću o zajedničkim težnjama. Nije točno, da se ti osjećaji i ta svijest nalaze u krvi, nego se, bez obzira na krvni sastav, i osjećaji o zajedničkoj pripadnosti i svijest o zajedničkim težnjama razvijaju kroz zajedničko iskustvo i putem odgoja.

Zajednička se iskustva prošlih generacija putem odgoja predaju nastupajućim generacijama, koje ih prihvaćaju i svijesno i osjećajno i koje surađuju na njihovom daljnjem izgrađivanju i usavršavanju. Svi su narodi već u svom začetku bili sastavljeni od raznorodnih sastojina sa gledišta duševnih i tjelesnih osobina. Međutim putem zajedničkog života i međusobnih utjecaja, ove su se razne skupine izjednačavale u navikama, običajima, društvenoj organizaciji, umjetničkim stvaranjima, pravnim shvaćanjima, moralnim odlikama, jeziku i vjerovanjima, u gospodarstvu i tehničkom napretku, itd. U toku razvitka, kulturnoj skupini, koja se je tako formirala, stalno su pridolazili novi sastavni dijelovi također različitog podrijetla, različitog izgleda i različite kulture, ali što je sve njih spajalo u jednu zajednicu i dovodilo do međusobnog izjednačavanja, to je baš to zajedničko iskustvo, zajednički interesi, zajedničke težnje i zajednički osjećaji.

Kod stvaranja svih naroda od osobitog je značenja, da se pod pritiskom raznih okolnosti razvija i jača unutrašnja povezanost i izvjesna privrženost među članovima zajednice. Tim putem se članovi narodne zajednice osjećaju jedinstveni prema vani i sve ono što ne spada u njihovu skupinu smatraju za strano i za tuđe.

Ovo jedinstvo prema vani je simbolički izraženo u zajedničkom imenu, koje kao simbol zajedničkih osjećaja, težnja i interesa, veže sve pripadnike nekog naroda, bez obzira na njihova lokalna unutrašnja razlikovanja. Otuda je borba protiv naroda često uperena baš protiv njegovog imena, jer bi napuštanje zajedničkog imena moglo da dovede i do napuštanja zajedničkih težnja, do slabljenja unutrašnje povezanosti, do razbijanja osjećaja o zajedničkoj pripadnosti, kao i do slabljenja svijesti o zajedničkim interesima.

Održanje je svakog naroda uslovljeno prema tome snaženjem osjećaja zajedničke pripadnosti među članovima narodne zajednice, kao i izgrađivanjem zajedničkih težnja; i jedno i drugo se danas može postići jedino tako, ako se zadovolje potrebe i zaštite interesi najširih slojeva. U interesu je dakle svakog naroda, da se bori protiv svega onoga što ruši njegovu unutrašnju koheziju i što sprječava postizavanje kolektivnih težnja širokih narodnih slojeva. Tome će najviše doprinijeti vlada puka u interesu puka.

[Monolith]

Originally Posted by Dinko Tomašić

Poteškoća je ovih teorija među ostalim i u tome što svaki rasista smatra za skupinu, kojoj on lično ne pripada, da je inferiorna, pa kad čitamo opise raznih »rasa« možemo sa velikom sigurnošću pogoditi, kako izgleda onaj, koji je te »rase« opisao. Nema te »rase« čiji rasisti ne bi smatrali, da je baš njihova rasa »suporiorna«.

Vrlo napredno i moderno razmišljanje, s obzirom na vrijeme u kojem je članak napisan. Razmišljanje koje je u svemu bilo suprotno nacističkim dogmama o "arijevskoj rasi".

Pojam naroda međutim nema nikakove veze sa pojmom rase; narod je kulturna skupina, to jest skupina ljudi, koji ne moraju biti istoga podrijetla, ali su međusobno povezani osjećajima o zajedničkoj pripadnosti i sviješću o zajedničkim težnjama. Nije točno, da se ti osjećaji i ta svijest nalaze u krvi, nego se, bez obzira na krvni sastav, i osjećaji o zajedničkoj pripadnosti i svijest o zajedničkim težnjama razvijaju kroz zajedničko iskustvo i putem odgoja.

Mislim da je ovo, zajedno sa ostatkom teksta, najbolja definicija za riječ "narod" koju sam imao prilike pročitati.

[Marulus]

Originally Posted by Monolith

Vrlo napredno i moderno razmišljanje, s obzirom na vrijeme u kojem je članak napisan. Razmišljanje koje je u svemu bilo suprotno nacističkim dogmama o "arijevskoj rasi".

Mislim da je ovo, zajedno sa ostatkom teksta, najbolja definicija za riječ "narod" koju sam imao prilike pročitati.

Dogmu o "znanstveno dokazanoj" superiornosti arijevske rase nisu izmislili nacisti.

Ona je postojala već u drugoj polovici devetnaestog stoljeća i prvoj polovici dvadesetog, ponajprije u anglosaksonskom svijetu, i smatrana je smrtno ozbiljnom. Činjenica europske ekspanzije u svijetu (ali i dominacije "bijelaca", potomaka odeseljnih Europljana, u Amerikama) smatrana je indirektinim, ali i donekle samorazumljivim, dokazom superiornosti "bijele" rase nad drugima.

Dakle, činjenica europske dominacije bila je polazna točka za dokazivanje superiornosti "bijele rase", ali ju je onda trebalo još i a posteriori dokazati empirijsko-znanstvenim dokazima. Europa je u to doba bila zaljubljenik u empirističko-racionalističku metodu i mjerenje svega i svačega, to je bio idol tadašnjih vladajućih slojeva. Onda su razni znanstvenici premjeravali lubanje i druge dijelove tijela te "nedvojbeno" znanstveno "zaključivali" o inferiornosti ove ili one rase. Nacisti su samo preuzeli već gotov obrazac i dali mu politički okvir. To je tada smatrano "naprednim", one koji su se opirali smatralo se nekakvim sentimentalnim dušicama koje se zanašaju ispraznim sanjama od sveopćem ljudskom "bratstvu i jednakosti", mračnjacima i neprijateljima progresa. Svaki malograđanski filistar tada je "znao" da postoje superiorne i inferiorne rase i to je smatrao samorazumljivim, "znanstveno dokazanim". To su bile "tvrde činjenice". Ono u stilu, može nam se to sviđati i ne sviđati, ali to je tako i točka.

Danas to malo tko vjeruje, premda opet se javljaju neki izolirani glasovi u prilog takvih teorija.

[Horvat]

Originally Posted by Marulus

Dogmu o "znanstveno dokazanoj" superiornosti arijevske rase nisu izmislili nacisti.

Ona je postojala već u drugoj polovici devetnaestog stoljeća i prvoj polovici dvadesetog, ponajprije u anglosaksonskom svijetu, i smatrana je smrtno ozbiljnom. Činjenica europske ekspanzije u svijetu (ali i dominacije "bijelaca", potomaka odeseljnih Europljana, u Amerikama) smatrana je indirektinim, ali i donekle samorazumljivim, dokazom superiornosti "bijele" rase nad drugima.

Dakle, činjenica europske dominacije bila je polazna točka za dokazivanje superiornosti "bijele rase", ali ju je onda trebalo još i a posteriori dokazati empirijsko-znanstvenim dokazima. Europa je u to doba bila zaljubljenik u empirističko-racionalističku metodu i mjerenje svega i svačega, to je bio idol tadašnjih vladajućih slojeva. Onda su razni znanstvenici premjeravali lubanje i druge dijelove tijela te "nedvojbeno" znanstveno "zaključivali" o inferiornosti ove ili one rase. Nacisti su samo preuzeli već gotov obrazac i dali mu politički okvir. To je tada smatrano "naprednim", one koji su se opirali smatralo se nekakvim sentimentalnim dušicama koje se zanašaju ispraznim sanjama od sveopćem ljudskom "bratstvu i jednakosti", mračnjacima i neprijateljima progresa. Svaki malograđanski filistar tada je "znao" da postoje superiorne i inferiorne rase i to je smatrao samorazumljivim, "znanstveno dokazanim". To su bile "tvrde činjenice". Ono u stilu, može nam se to sviđati i ne sviđati, ali to je tako i točka.

Danas to malo tko vjeruje, premda opet se javljaju neki izolirani glasovi u prilog takvih teorija.

Rasna antropologija je postala pseudoznanost završetkom WW2 i planski je maknuta ustranu od strane liberalnih krugova zbog toga jer se neuklapa u zapadnjačku multi-kulti ideologiju prema kojoj su svi ljudi jednaki. Ono na što rasna antropologija ukazuje su fizičke razlike među ljudima i oko tog djela nema nikakvih sporova jer je lako utvrditi rasu i podrasu pojedinca, no postojala je i druga skliska strana koja se bavila mentalnim karakteristikama rasa, a neki znanstvenici su polazili i od pretpostavke da rasa određuje način ponašanja pojedinca i da ga određuje na neki način, pa se raznim rasnim podskupinama pripisivalo ovakve ili onakve karakteristike ili mane, sa više ili manje uporišta u stvarnosti. Kod nacista je zanimljivo to da ni oni sami nisu imali isto stajalište po rasnom pitanju unutar znanstvenih krugova, jedna struja je strogo zastupala nordijsku superiornost, a druga je bila više mekša i realnija, tako da su izlazili članci o tome da je njemački narod mješavina više europskih rasa, ali da je nordijska podrasa najzastupljenija, pa je stoga od najveće važnosti za Njemačku, neki su jednostavno bili nordijski supremacisti, a neki bijeli supremacisti. Hitler osobno nije imao mnogo znanja o rasama, on je riječ rasa koristio umjesto riječi etnija, a izraz "židovska rasa" mu je značio strana, nenjemačka, neeurpska rasa, dok je znanstvenim krugovima bilo jasno da "židovska rasa" kao takva nepostoji pošto su židovi mješavina više rasa, uglavnom neeuropskih.
Ja mislim da svaka rasa ili podrasa ima svoje kvalitete i svako može na određenom polju, u određenoj znanosti ili npr. športu tvrditi da je baš njegova rasa superiornija od druge. Činjenica je da crnac može najbrže pretrčati 100 metara i da nijedan nije bio šahovski prvak svijeta, činjenica je da je bijelac izumio najviše izuma u povijesti svijeta i da je postao dekadentan i da izumire, činjenica je da žuta rasa u prosijeku ima najveći IQ, ali da im nedostaje kreativnog duha pa tehnologiju kopiraju od bijelca i onda je učine boljom. Dakle svaka rasa je u istom trenutku i superiorna i inferiorna drugoj rasi.

[Marulus]

Originally Posted by Horvat

Rasna antropologija je postala pseudoznanost završetkom WW2 i planski je maknuta ustranu od strane liberalnih krugova zbog toga jer se neuklapa u zapadnjačku multi-kulti ideologiju prema kojoj su svi ljudi jednaki. Ono na što rasna antropologija ukazuje su fizičke razlike među ljudima i oko tog djela nema nikakvih sporova jer je lako utvrditi rasu i podrasu pojedinca, no postojala je i druga skliska strana koja se bavila mentalnim karakteristikama rasa, a neki znanstvenici su polazili i od pretpostavke da rasa određuje način ponašanja pojedinca i da ga određuje na neki način, pa se raznim rasnim podskupinama pripisivalo ovakve ili onakve karakteristike ili mane, sa više ili manje uporišta u stvarnosti. Kod nacista je zanimljivo to da ni oni sami nisu imali isto stajalište po rasnom pitanju unutar znanstvenih krugova, jedna struja je strogo zastupala nordijsku superiornost, a druga je bila više mekša i realnija, tako da su izlazili članci o tome da je njemački narod mješavina više europskih rasa, ali da je nordijska podrasa najzastupljenija, pa je stoga od najveće važnosti za Njemačku, neki su jednostavno bili nordijski supremacisti, a neki bijeli supremacisti. Hitler osobno nije imao mnogo znanja o rasama, on je riječ rasa koristio umjesto riječi etnija, a izraz "židovska rasa" mu je značio strana, nenjemačka, neeurpska rasa, dok je znanstvenim krugovima bilo jasno da "židovska rasa" kao takva nepostoji pošto su židovi mješavina više rasa, uglavnom neeuropskih.
Ja mislim da svaka rasa ili podrasa ima svoje kvalitete i svako može na određenom polju, u određenoj znanosti ili npr. športu tvrditi da je baš njegova rasa superiornija od druge. Činjenica je da crnac može najbrže pretrčati 100 metara i da nijedan nije bio šahovski prvak svijeta, činjenica je da je bijelac izumio najviše izuma u povijesti svijeta i da je postao dekadentan i da izumire, činjenica je da žuta rasa u prosijeku ima najveći IQ, ali da im nedostaje kreativnog duha pa tehnologiju kopiraju od bijelca i onda je učine boljom. Dakle svaka rasa je u istom trenutku i superiorna i inferiorna drugoj rasi.

Svi ti nerazmjeri u postignućima gole su i nepobitne činjenice, ali je isto tako nedokazivo da one sve proizlaze isključivo iz urođenih, rasnih značajki (što mnogi "rasolozi" tvrde), a takva tvrdnja može imati svoje kognitivno uporište jedino u vulgarnom materijalizmu (koji ja osobno ne prihvaćam). Te razlike prije će biti da proizlaze iz specifičnih kulturoloških i civilizacijskih značajki određenog prostora, iz vjerovanja i ideja prihvaćenih od određenih sredina u određenim povijesnim trenucima (a poznato je da ideje nemaju baš mnogo toga "rasno" specifičnog u sebi, nego počnu na nekom prostoru, kod nekog naroda, pa se zatim šire na druge), jednim dijelom iz fizičke okoline, iz konkretnih događaja i iskustava određenog prostora (ratova, političkih uređenja, jedom riječju iz "povijesnog usuda"), pa tek onda, možda, manjim dijelom, i iz nekih rasnih faktora. Čini mi se pak da je taj rasni faktor najteže dokaziv od svih nabrojanih (ako i ostavimo po strani modernu liberalnu "teologiju" egalitarizma koju ni sam ne prihvaćam). Superiorna europska znanost i tehnologija proizvod su specifičnih povijesnih okolnosti, te spleta raznih ideja. Grčka filozofija, kršćanstvo, rimsko pravo, ekonomski uspon gradova u kasnom srednjem vijeku, skolastika, renesansa, prosvjetiteljstvo - sve su to bili čimbenici koji su doprinijeli razvoju modernog duha tehnologije, izumiteljstva, znanosti i uređenosti (kako društava-država, tako i apstraktnih sustava, umjetnosti, itd.) u Europi. Teško je dokazati da to sve potječe od nekih rasnih značajki.

Isto tako uspjesi neke zemlje, naroda ili rase u, npr., sportu ne moraju biti uvjetovani rasnim značajkama. U većini slučajeva to je rezultat društveno-kulturoloških okolnosti. U nekoj sredini ili u nekim političkim okolonostima sport se forsira, smatra se poželjnim, što znači da mnogo ljudi počne njim baviti. Što znači veću mogućnost selekcije i veću vjerojatnost da će iz svih silnih dečki koji treniraju proizaći neke sportske veličine. A ako država to podupire i forsira (iz ideoloških ili tko zna kakvih razloga), onda tim bolje. Bivše komunističke države imale su velike uspjehe na međunarodnim sportskim natjecanjima zbog toga što je država promicala fizičku aktivnost. Cilj je bio pokazati "superiornost" novog čovjeka komunizma. U 50im i 60-im godinama nogometne reprezentacije Mađarske i SSSR osvajale su redovito medalje na olimpijskim igrama. Trik je bio u tom da su te zemlje slale profesionalne sportaše formalno registrirane kao amatere (a tad je još vrijedilo pravilo da na olimpijadama mogu nastupati samo amateri). Sportski uspjesi Hrvatske mogu se pripisati kombinaciji forsiranja sporta od strane države za vrijeme komunizma (a i kasnije) i općenitom stavu prema sportu razvijenom nakon stvaranja nove hrvatske države (od 1990.), prema kojem se sportskim uspjesima "promiče ugled Hrvatske u svijetu". Radi se o stvorenoj tradiciji, mentalnom sklopu, prije nego o nekim rasnim značajkama.

Kod američkih crnaca je bavljenje sportom jedan od glavnih načina socijalnog uspona. Ako uzmemo da su njihovi uspjesi na tom polju isključivo rezultat rasnih značajki, na vrlo smo skliskom terenu. Netko bi mogao povući paralelu s velikim sportskim uspjesima ljudi s "naših prostora" (ne samo Hrvatske). Ima rekordan broj nogometaša iz zemalja bivše Jugoslavije u europskim klubovima, kao i mnogo košarkaša u NBA itd. Dok s druge strane su nam države - znamo u kakvom stanju. Netko bi mogao reći da su stanovnici bivše Jugoslavije nekakvi europski "niggeri", da im ništa drugo ne ide osim sporta. Nešto kao stereotip "jakih i glupih" (premda nije nužno da su sportaši "glupi", nego govorim o stereotipskoj slici)...a to je nešto što ne bi trebalo nikom laskati jer takvi (stereotipski "jaki i glupi") su obično predodređeni da uvijek ostanu sluge onih pametnijih koji njima manipuliraju.

Sigurno je pak da postoje neke tendencije u fizičkim razlikama. Tako je nedvojbeno da su bijelci u prosjeku fizički jači od azijata, što se često vidi na natjecanjima u raznim borilčakim sportovima u Japanu. Ali opet s druge strane imaš fenomen sumo-hrvača...

Što se tiče IQ testova, oni mjere samo jedan određeni tip kognitivne sposbnosti, koji je usko povezan za funkcioniranje u sustavu modernog tehnokratskog društva zapada i ne može se uzeti kao apsolutan dokaz "inteligencije".

Što se tiče manjka kreativnosti - unatoč visokoj inteligenciji - kod Azijata, ima raznih objašnjenja. Ja sam jednom naišao na studiju jednog stručnjaka za dalekoazijske jezike koji tvrdi da je manjak kreativnosti u tim kulturama uzrokovan - ni manje ni više nego njihovim sustavom pisanja, tj. ideogramima! (Nažalost, ne mogu sada naći link.) Ne da nužno to prihvaćam, nego radi se o jednoj mogućoj interpretaciji. A opet, jesu li baš svi azijati tako "superiorno inteligentni"? Svi znamo za Japance, kakva su velesila u tehnologiji. Ali što je s Filipincima? Isto azijati, ali nikakva posebna dostignuća. Tako će prije biti da su japanska dostignuća rezlutat jednog specifičnog mentaliteta i kulture, građene kroz stoljeća, nego nekakvih rasnih značajki.

To uopće ne znači da negiram postojanje rase. Moderni antirasisti (oni koji na svaki spomen fizičke antropologije viču racist, racist ) su isto toliko naporni koliko i rasisti. O rasnim značajkama je legitimno raspravljati, ali je opasno apsolutizirati ih i pridati im preveliku važnost, pa tako bježeći od jedne krajnosti (modernog antirasizma) upasti u drugu (rasizam starog kova). Zazirati od fizičke antropologije zato što bi to moglo voditi "rasizmu" isto je toliko nerazumno koliko i apsolutizirati rasu i svoditi na nju ama baš sve razlike među narodima, zemljama i kulturama.

[Vincent]

Originally Posted by Marulus

To uopće ne znači da negiram postojanje rase. Moderni antirasisti (oni koji na svaki spomen fizičke antropologije viču racist, racist ) su isto toliko naporni koliko i rasisti. O rasnim značajkama je legitimno raspravljati, ali je opasno apsolutizirati ih i pridati im preveliku važnost, pa tako bježeći od jedne krajnosti (modernog antirasizma) upasti u drugu (rasizam starog kova). Zazirati od fizičke antropologije zato što bi to moglo voditi "rasizmu" isto je toliko nerazumno koliko i apsolutizirati rasu i svoditi na nju ama baš sve razlike među narodima, zemljama i kulturama.

Ja na cijelu stvar gledam na sljedeći način (a izlažem je da čujem tvoje mišljenje)... Više se nego slažem da su razlike među određenim grupacijama ljudi (fizičke i psihičke) odraz njihove kulture, okoline, povijesti itd. a ne rase same po sebi. Ali jer je rasa također jedna od odraza okoline i okolnosti u kojoj se ta grupacija našla (prilagođavanje uslovima života?), dali bi onda na neki način mogli unaprijed znati da određene sposobnosti pripadaju određenoj rasi? Npr. da je neki crnac, ne zbog svoje rase per se fizički superiorniji (ako uzmemo da je tako), nego je njegova rasa najindikativniji faktor koji govori o uslovima njegove sredine, pa iz toga jednim djelom možemo zaključiti da ta jedinka ima bolje predispozicije za dostizanje velikih uspjeha u sportu, nego jedinka bijele rase. Ili ako vidimo pripadnika bijele rase, možemo predpostaviti na osnovu fižičkog izgleda iz koje okoline potječe, pa nam je jasno da uz usmjeravanje pravim putem, postoje dobre mogućnosti da postane slavni fizičar, izumitelj nečega i sl.

Mislim da sam se već previše zapetljao, pa da budem jednostavan:

Vidimo izgled jedne jedinke (pripadnika bijele rase npr.) = znamo iz koje sredine potječe = znamo koji uslovi vladaju tamo = znamo koje će biti prema tome njegove psihičke i fizičke prednosti i mane

Naravno, posebno u današnjem svijetu, sve je ovo relativno, i ništa od ovoga ne može se sa sigurnošću 'znati'. Samo generalizujem stvar da bi je malo pojednostavio.

[Marulus]

Originally Posted by Vincent

dali bi onda na neki način mogli unaprijed znati da određene sposobnosti pripadaju određenoj rasi?

Hmmm...pa ne baš. Ne možemo sigurno "znati", možemo samo pretpostavljati.

Originally Posted by Vincent

Npr. da je neki crnac, ne zbog svoje rase per se fizički superiorniji (ako uzmemo da je tako), nego je njegova rasa najindikativniji faktor koji govori o uslovima njegove sredine, pa iz toga jednim djelom možemo zaključiti da ta jedinka ima bolje predispozicije za dostizanje velikih uspjeha u sportu, nego jedinka bijele rase.

No dobro. Pretpostavimo da crnci (a što su zapravo "crnci"? Afrika je ogroman kontinent s mnogo različitih - i fizički - plemena/naroda/etnija) iz nekog plemena u Keniji, budući da žive od lova na divljač, moraju brzo trčati, da se uče trčanju od malih nogu, i tako generacijama. Recimo da je velika vjerojatnost da će neki od njih - ukoliko ih neki "lovac na talente" uoči - postići velike rezultate na maratonu ili nekoj drugoj vrsti utrke. Recimo da postoji mnogo veća vjerojatnost da će pripadnici tog plemena postizati dobre rezultate u trčanju, mnogo bolje nego bijelci i nego crnci-poljoprivrednici. Ali što ako se način života tog plemena promijeni ili ako se presele, npr., u Ameriku? Možemo li znati da će te sposobnosti i dalje kod njih postojati? Nisam siguran da hoće. Njihovi unuci bi mogli već bitno zakržljati.

Originally Posted by Vincent

Ili ako vidimo pripadnika bijele rase, možemo predpostaviti na osnovu fižičkog izgleda iz koje okoline potječe, pa nam je jasno da uz usmjeravanje pravim putem, postoje dobre mogućnosti da postane slavni fizičar, izumitelj nečega i sl.

Ne mislim tako. Jer bijelci žive u najrazličitijim okolnostima. Ako u nekoj sredini ne postoji poticaj za znanost i obrazovanje (mislim na istinsko obrazovanje koje se ne mora svoditi na formalno stjecanje diplome), onda je manje vjerojatno da će se i netko talentiran istaći. Osim ako ne otiđe u neku drugu sredinu u kojoj se to cijeni, pa tamo uspije.

Po samoj činjenici da je netko "bijel", a da ne znamo podrobnije kontekste uvjeta njegova bivanja i života, ne možemo pretpostaviti da je vjerojatnije da će on biti dobar fizičar.

Originally Posted by Vincent

Naravno, posebno u današnjem svijetu, sve je ovo relativno, i ništa od ovoga ne može se sa sigurnošću 'znati'. Samo generalizujem stvar da bi je malo pojednostavio.

Razumijem što hoćeš reći. Ali mislim da ni na razini generalizacija to ne stoji. Ta generalizacija samo konstatira stanje kakvo jest. Znamo u kakvom je stanju Afrika, da je na vrlo niskoj razini civiliziranosti, u svakom pogledu. Znamo da ima više fizičara bijelaca nego crnaca. Tako kad nam na pamet padne riječ "fizičar" kao asocijacija će nam se prije pojaviti neki bijelac nego crnac. Isto tako kad kažemo "NBA košarkaš", prva mentalna asocijacija bit će nam neki crnac. Ali jesu li ti crnci dvometraške mrge odraz prosjeka američkih crnaca? Nisu. Čitao sam (a i sam se uvjerio iz nekih susreta) da su većina američkih crnaca osrednje građe i oniži. Ti NBA divovi samo su rezultat selekcije iz jedne određene rasne skupine koja je zbog nekih društvenih okolnosti upućena na sport više nego na neke druge stvari. K tome ih još menadžeri šopaju vitaminima i proteinima i tko zna čim, pa ispadnu ovakvi kakvi jesu. A kakvog utjecaja imaju uspjesi tih crnih zvijezda na općenito stanje "crne rase" u svijetu, pa čak i amričkih crnaca? Malog do nikakvog. Imaju koristi samo oni osobno. Ne koristi to ništa Africi, onako jadnoj kakva jest. Ti neki medijski imaginariji mogu nam iskriviti sliku stvarnosti.

A velika skolnost (nekih) Azijata učenju i znanosti (još jedna stereotipska slika o američkim tehničkim fakultetima punim Kineza, a izgleda da ta slika i ima neke veze s istinom) može imati svoje podrijetlo u tradicionalnom kultu znanja i učenosti u njihovim starim carstvima, u skladu s konfucijanskom tradicijom. U staroj Kini se moglo napredovati na društvenoj ljestvici pomoću polaganja carskih ispita. Znanje te moglo dovesti do toga da od sina siromašnog seljaka doguraš do položaja carskog ministra (budući da nije postojala nekakva aristokracija rođenjem kao u Europi). Nisu imali školskog sustava, to je ovisilo o individualnim naporima svakog pojedinca. Tako se ta predodžba širila s generacije na generaciju, pa zato danas imamo slučaj da su Kinezi i još neki azijati skloni učenju i znanosti.

Kao što rekoh, to generaliziranje kao prvo je konstatacija stanja kakvo jest (ne ulazeći u njegove uzroke). Kao drugo, daje nam neke indikacije, da bismo se dalje mogli zapitati o uzrocima takvog stanja. Ali nam automatski ne govori ništa ili vrlo malo o urođenim značajkama rasa.

[Monolith]

Originally Posted by Marulus

No dobro. Pretpostavimo da crnci (a što su zapravo "crnci"? Afrika je ogroman kontinent s mnogo različitih - i fizički - plemena/naroda/etnija) iz nekog plemena u Keniji, budući da žive od lova na divljač, moraju brzo trčati, da se uče trčanju od malih nogu, i tako generacijama.

Ovo je jako bitno. Prirodna selekcija je temeljni razlog svih razlika između ljudskih rasa. Ako se ljudi iz tog kenijskog plemena generacijama izlažu takvim uvjetima života koji uključuju trčanje, evolucija će se pobrinuti da im potomci razviju tjelesne prednosti na tom području. Mislim da je to jedan od osnovnih mehanizama koji se brinu za opstanak vrste. I upravo iz te prilagodbe proizlazi različit izgled ljudi(rasa).

[Marulus]

Originally Posted by Monolith

Ovo je jako bitno. Prirodna selekcija je temeljni razlog svih razlika između ljudskih rasa. Ako se ljudi iz tog kenijskog plemena generacijama izlažu takvim uvjetima života koji uključuju trčanje, evolucija će se pobrinuti da im potomci razviju tjelesne prednosti na tom području. Mislim da je to jedan od osnovnih mehanizama koji se brinu za opstanak vrste. I upravo iz te prilagodbe proizlazi različit izgled ljudi(rasa).

Da, slažem se, prirodna prilagodba je isto prisutna, kod nekih karakteristika. A kod nekih drugih se možda radi o načelu da oni koji su najbolji u nečem što dotična zajednica smatra važnim dobiju i najviše mogućnosti da imaju potomstvo. Recimo, ako će dobar trkač u tom imaginarnom plemenu, zato što će biti ugledan član zajednice, imati više mogućnosti za veći broj potomstva (možda i od više žena), onda će postojati veća mogućnost da postoji i veći broj dobrih trkača njegovih potomaka (nekakav gen za brzo trčanje će naslijediti od njega).

Premda kod nekih karakteristika možda vrlo brzo može doći do involucije (tj. nestanka nekih karakteristika stečenih prirodnom prilagodbom, primjerice brzog trčanja, ako za njim više nema potrebe), promijene li se okolnosti života. Kod boje kože sigurno ne, ili vrlo sporo, jer je to nastajalo tijekom jako dugog vremena, ali kod nekih stvari to može brzo nestati.

Ja pak, kad sam rekao selekcija, prvenstveno sam mislio na društvenu selekciju. Neko društvo/zajednica promiče neku djelatnost, pa će onda oni najbolji u tomu doći u prvi plan, dok će oni koji nisu dobri u tom ostati na nižim stepenicama zajednice.

Premda za neke stvari mi baš nije jasno kako bi se one mogle genetski prenositi na potomstvo. Npr. sklonost znanju i učenosti, koju sam spomenuo. Prije će biti da se takva sklonost prenosi odgojem, preko nekakve ideje prisutne u obitelji, u kojoj se odgajaju djeca od najranije dobi. Kad kažem obitelj, ne mislim dakako na modernu nuklearnu obitelj, nego na proširenu obitelj koja je prevladavala u većini zajednica i civilizacija sve do modernog doba.

[Vincent]

Originally Posted by Marulus

No dobro. Pretpostavimo da crnci (a što su zapravo "crnci"? Afrika je ogroman kontinent s mnogo različitih - i fizički - plemena/naroda/etnija) iz nekog plemena u Keniji, budući da žive od lova na divljač, moraju brzo trčati, da se uče trčanju od malih nogu, i tako generacijama. Recimo da je velika vjerojatnost da će neki od njih - ukoliko ih neki "lovac na talente" uoči - postići velike rezultate na maratonu ili nekoj drugoj vrsti utrke. Recimo da postoji mnogo veća vjerojatnost da će pripadnici tog plemena postizati dobre rezultate u trčanju, mnogo bolje nego bijelci i nego crnci-poljoprivrednici. Ali što ako se način života tog plemena promijeni ili ako se presele, npr., u Ameriku? Možemo li znati da će te sposobnosti i dalje kod njih postojati? Nisam siguran da hoće. Njihovi unuci bi mogli već bitno zakržljati.

Pa to i mislim. I ja smatram da bi promjenom sredine te neke do sada bitne karakteristike nestale jer za njih više ne postoji potreba, kao npr. u slučaju te jedinke iz nekog Kenijskog plemena.

Monolith me je nadopunio, rekao ono što sam izostavio. Želim reći da... Pripadnici tog plemena, ili nekoliko plemena koji žive u jednom dijelu Afrike, će kroz potrebe razviti sposobnost brzog trčanja, tj. recimo da im se kroz generacije javljaju sve duže i muskularnije noge. Iz drugih potreba će razviti i ostale fizičke karakteristike (određen oblik nosa, dužina lobanje, obim grudnog koša i sl.), karakteristike za koje ćemo moći reći, da u svojoj ukupnosti, pripadaju plemenima, tj. crnačkoj rasi u jugo-zapadnom dijelu Afrike. Isto tako će se možda javljati određeni psihološke osobine karakteristične, ili najkarakterističnije za tu grupaciju, oblikovane uslovima života, ali u ovom slučaju naravno ne samo ekološkim. Ali kao što znamo, fizički izgled je prvo što uoćimo kod čovjka.

I sada kada vidmo takvu jednu jedinku naznačenog izgleda, možemo zaključiti na osnovu njega da je nrp. dobar trčać, i da ima dar za umjetnošću, ili šta već. Naravno to sve pod uslovim da je rođena i odrasla u toj jednoj sredini karakterističnoj za nju, odakle joj potječu predci. Eh sada, da u ranom djetinstvu napusti svoj dom, pa odrasta negdje drugo, svakako da svemu tome nebi bila sklona kao da je ostala u svom prirodnom staništu, ali još uvijke sklonija nego njeni descendenti kod kojih će mnoge specifične osobine možda i sasvim izčeznuti, tako da možemo govoriti već o drugom pod-rasnom obliku, koji ponovno ima neke svoje karakteristike etc. ect.

-----------------------------------------------
U prijašnem postu sam govorio o rasama. Možda i nisam trebao, jer cijelo vrijeme sam mislio na pod-rasne oblike. Da na osnovu pod rasnih fizičkih razlika možemo u neku ruku zaključiti o osobinama. I ja sam sada shvatio da bi podjela na rase i njihove kvalitete i mane (ako ih uopće imaju) bila previše neke generalizacije.
------------------------------------------------

Kada sam govorio o bijelcu, mislio sam na nekoga koji... eto... pripada skando-nordiskoj pod-rasi. I na osnovu roga možemo zaključiti da je najvjerovatnije iz skandinavije, ili neke sjevernije zemlje Europe, što nam opet govori o uslovima života tamo, pa na osnovu toga možemo zaključiti da sigurno ima bolje predispozicije za kvalitetnog fizičara, nego kenijac koji se bavi lovom. A to sve smo zaključili na osnovu fizičkog izgleda.

Odnosno šta želim reći je da taj izgled, jer je prvi utisak, sigurno je veoma bitan jer nam može okvirno reći iz kakve sredine potječe jedinka, i na osnovu toga počinjemo dalje zaključivati, odnosno ispitivati osobine u potrebnom pravcu.

Pa ako tražiš nekoga tko će provesti 30 dana na ledu i snijegu, a imaš izbor između Eskima i Italijana, koga bi prije izabrao? Naravno možda je baš obratno, i taj eskim je cijli život proveo na toplom, dok je sastavni dio života Italijana hodanje po snijegu. Ali ja govorim o tom, ponavljam, prvom utisku, koji po meni može u velikom broju slučajeva biti tačan, i štaviše, kod nekih ljudi je možda i jedini koji odlučuje. Uvijek ćemo za Inuita, Laponca i sl. predpostaviti da je otporniji na hladnoću nego za Sicilijanca. A da su sa tih staništa smo zaključili na osnovu tjelesnih karakteristika.

[Heretik]