[Marcus Marulus]

Originally Posted by Horvat

Rasna antropologija je postala pseudoznanost završetkom WW2 i planski je maknuta ustranu od strane liberalnih krugova zbog toga jer se neuklapa u zapadnjačku multi-kulti ideologiju prema kojoj su svi ljudi jednaki. Ono na što rasna antropologija ukazuje su fizičke razlike među ljudima i oko tog djela nema nikakvih sporova jer je lako utvrditi rasu i podrasu pojedinca, no postojala je i druga skliska strana koja se bavila mentalnim karakteristikama rasa, a neki znanstvenici su polazili i od pretpostavke da rasa određuje način ponašanja pojedinca i da ga određuje na neki način, pa se raznim rasnim podskupinama pripisivalo ovakve ili onakve karakteristike ili mane, sa više ili manje uporišta u stvarnosti. Kod nacista je zanimljivo to da ni oni sami nisu imali isto stajalište po rasnom pitanju unutar znanstvenih krugova, jedna struja je strogo zastupala nordijsku superiornost, a druga je bila više mekša i realnija, tako da su izlazili članci o tome da je njemački narod mješavina više europskih rasa, ali da je nordijska podrasa najzastupljenija, pa je stoga od najveće važnosti za Njemačku, neki su jednostavno bili nordijski supremacisti, a neki bijeli supremacisti. Hitler osobno nije imao mnogo znanja o rasama, on je riječ rasa koristio umjesto riječi etnija, a izraz "židovska rasa" mu je značio strana, nenjemačka, neeurpska rasa, dok je znanstvenim krugovima bilo jasno da "židovska rasa" kao takva nepostoji pošto su židovi mješavina više rasa, uglavnom neeuropskih.
Ja mislim da svaka rasa ili podrasa ima svoje kvalitete i svako može na određenom polju, u određenoj znanosti ili npr. športu tvrditi da je baš njegova rasa superiornija od druge. Činjenica je da crnac može najbrže pretrčati 100 metara i da nijedan nije bio šahovski prvak svijeta, činjenica je da je bijelac izumio najviše izuma u povijesti svijeta i da je postao dekadentan i da izumire, činjenica je da žuta rasa u prosijeku ima najveći IQ, ali da im nedostaje kreativnog duha pa tehnologiju kopiraju od bijelca i onda je učine boljom. Dakle svaka rasa je u istom trenutku i superiorna i inferiorna drugoj rasi.

Svi ti nerazmjeri u postignućima gole su i nepobitne činjenice, ali je isto tako nedokazivo da one sve proizlaze isključivo iz urođenih, rasnih značajki (što mnogi "rasolozi" tvrde), a takva tvrdnja može imati svoje kognitivno uporište jedino u vulgarnom materijalizmu (koji ja osobno ne prihvaćam). Te razlike prije će biti da proizlaze iz specifičnih kulturoloških i civilizacijskih značajki određenog prostora, iz vjerovanja i ideja prihvaćenih od određenih sredina u određenim povijesnim trenucima (a poznato je da ideje nemaju baš mnogo toga "rasno" specifičnog u sebi, nego počnu na nekom prostoru, kod nekog naroda, pa se zatim šire na druge), jednim dijelom iz fizičke okoline, iz konkretnih događaja i iskustava određenog prostora (ratova, političkih uređenja, jedom riječju iz "povijesnog usuda"), pa tek onda, možda, manjim dijelom, i iz nekih rasnih faktora. Čini mi se pak da je taj rasni faktor najteže dokaziv od svih nabrojanih (ako i ostavimo po strani modernu liberalnu "teologiju" egalitarizma koju ni sam ne prihvaćam). Superiorna europska znanost i tehnologija proizvod su specifičnih povijesnih okolnosti, te spleta raznih ideja. Grčka filozofija, kršćanstvo, rimsko pravo, ekonomski uspon gradova u kasnom srednjem vijeku, skolastika, renesansa, prosvjetiteljstvo - sve su to bili čimbenici koji su doprinijeli razvoju modernog duha tehnologije, izumiteljstva, znanosti i uređenosti (kako društava-država, tako i apstraktnih sustava, umjetnosti, itd.) u Europi. Teško je dokazati da to sve potječe od nekih rasnih značajki.

Isto tako uspjesi neke zemlje, naroda ili rase u, npr., sportu ne moraju biti uvjetovani rasnim značajkama. U većini slučajeva to je rezultat društveno-kulturoloških okolnosti. U nekoj sredini ili u nekim političkim okolonostima sport se forsira, smatra se poželjnim, što znači da mnogo ljudi počne njim baviti. Što znači veću mogućnost selekcije i veću vjerojatnost da će iz svih silnih dečki koji treniraju proizaći neke sportske veličine. A ako država to podupire i forsira (iz ideoloških ili tko zna kakvih razloga), onda tim bolje. Bivše komunističke države imale su velike uspjehe na međunarodnim sportskim natjecanjima zbog toga što je država promicala fizičku aktivnost. Cilj je bio pokazati "superiornost" novog čovjeka komunizma. U 50im i 60-im godinama nogometne reprezentacije Mađarske i SSSR osvajale su redovito medalje na olimpijskim igrama. Trik je bio u tom da su te zemlje slale profesionalne sportaše formalno registrirane kao amatere (a tad je još vrijedilo pravilo da na olimpijadama mogu nastupati samo amateri). Sportski uspjesi Hrvatske mogu se pripisati kombinaciji forsiranja sporta od strane države za vrijeme komunizma (a i kasnije) i općenitom stavu prema sportu razvijenom nakon stvaranja nove hrvatske države (od 1990.), prema kojem se sportskim uspjesima "promiče ugled Hrvatske u svijetu". Radi se o stvorenoj tradiciji, mentalnom sklopu, prije nego o nekim rasnim značajkama.

Kod američkih crnaca je bavljenje sportom jedan od glavnih načina socijalnog uspona. Ako uzmemo da su njihovi uspjesi na tom polju isključivo rezultat rasnih značajki, na vrlo smo skliskom terenu. Netko bi mogao povući paralelu s velikim sportskim uspjesima ljudi s "naših prostora" (ne samo Hrvatske). Ima rekordan broj nogometaša iz zemalja bivše Jugoslavije u europskim klubovima, kao i mnogo košarkaša u NBA itd. Dok s druge strane su nam države - znamo u kakvom stanju. Netko bi mogao reći da su stanovnici bivše Jugoslavije nekakvi europski "niggeri", da im ništa drugo ne ide osim sporta. Nešto kao stereotip "jakih i glupih" (premda nije nužno da su sportaši "glupi", nego govorim o stereotipskoj slici)...a to je nešto što ne bi trebalo nikom laskati jer takvi (stereotipski "jaki i glupi") su obično predodređeni da uvijek ostanu sluge onih pametnijih koji njima manipuliraju.

Sigurno je pak da postoje neke tendencije u fizičkim razlikama. Tako je nedvojbeno da su bijelci u prosjeku fizički jači od azijata, što se često vidi na natjecanjima u raznim borilčakim sportovima u Japanu. Ali opet s druge strane imaš fenomen sumo-hrvača...

Što se tiče IQ testova, oni mjere samo jedan određeni tip kognitivne sposbnosti, koji je usko povezan za funkcioniranje u sustavu modernog tehnokratskog društva zapada i ne može se uzeti kao apsolutan dokaz "inteligencije".

Što se tiče manjka kreativnosti - unatoč visokoj inteligenciji - kod Azijata, ima raznih objašnjenja. Ja sam jednom naišao na studiju jednog stručnjaka za dalekoazijske jezike koji tvrdi da je manjak kreativnosti u tim kulturama uzrokovan - ni manje ni više nego njihovim sustavom pisanja, tj. ideogramima! (Nažalost, ne mogu sada naći link.) Ne da nužno to prihvaćam, nego radi se o jednoj mogućoj interpretaciji. A opet, jesu li baš svi azijati tako "superiorno inteligentni"? Svi znamo za Japance, kakva su velesila u tehnologiji. Ali što je s Filipincima? Isto azijati, ali nikakva posebna dostignuća. Tako će prije biti da su japanska dostignuća rezlutat jednog specifičnog mentaliteta i kulture, građene kroz stoljeća, nego nekakvih rasnih značajki.

To uopće ne znači da negiram postojanje rase. Moderni antirasisti (oni koji na svaki spomen fizičke antropologije viču racist, racist ) su isto toliko naporni koliko i rasisti. O rasnim značajkama je legitimno raspravljati, ali je opasno apsolutizirati ih i pridati im preveliku važnost, pa tako bježeći od jedne krajnosti (modernog antirasizma) upasti u drugu (rasizam starog kova). Zazirati od fizičke antropologije zato što bi to moglo voditi "rasizmu" isto je toliko nerazumno koliko i apsolutizirati rasu i svoditi na nju ama baš sve razlike među narodima, zemljama i kulturama.